Sretan Ti rođendan, draga Zagorka!

Bilo je ljeto… ljetni praznici. Mama i tata su me vodili na more po mjesec dana i to je obično bilo od 15.7., a škola je završila prije toga.

Višak dana koje treba iskoristiti prije mora, a druženje s klincima s kvarta i nije zanimljivo baš non-stop.

 

“Star si tek kad ti sažaljenje zamijeni snove.”

 

 

Deda me uvijek usmjeravao na knjigu i na čitanje i tako je to ljeto došla na red “Kontesa Nera”. Ne sjećam se točno, ali mislim da je to bilo ljeto prije 5. razreda.

M. J. Zagorka je očito omiljeni autor ženske strane moje obitelji, jer se dobro sjećam da je meni moja mama pričala o Zagorki i njezinim romanima koje je njezina mama čitala.

Baka ih je kupovala dok su izlazili u svescima i mogli su se kupiti na kioscima.

 

“Dobro srce katkad je čovjeku i narodu jedini neprijatelj.”

 

Oduševila sam se sa romanom, pročitala ga u svega par dana, a deda je bio presretan i ponosan. Idući dan, dobila sam na poklon “Gričku vješticu”. Cijeli komplet, potpuno nov i samo moj! Moj prvi komplet knjiga koji sam željela a nije bio lektira!

 

“Uvidio sam da je uludo žene upućivati na razbor, što ih više nastojiš dovesti k pameti, to pamet od njih brže uzmiče.”

 

 

Do kraja ljeta se nisam odvajala od knjige i unatoč odlasku na more i svašta nešto, to ljeto sam pročitala cijelu Gričku vješticu, a kao odrasla sam shvatila da je tada Zagorka postala i ostala moja ljubav…

 

“U njezinim očima drhtale su suze…A on je osjećao da pripadaju njemu…Sva mu duša zatrepti. Nije vidio ništa drugo nego njezine suzne oči, ni na šta nije više mislio, samo je osjećao nju. U tom osjećaju povuče njezine ruke i privine ih na svoje grudi. Ona se nije opirala. Osjećala je da mu srce burno udara, da je svaki udar jedan krik za njom, vapaj k njoj, da je svaki dah ovog muškarca njezin…Kroz tvrdi oklop kojim je okovala svoje srce provali zatajena ljubav. Misli i razbor utekoše, ona klone na njegove grudi…Zadrhtao je kao trstika, kad je zahvati vihor. Njegove jake ruke obuhvate je, privinu k sebi tako čvrsto, silno i pohlepno kao da će je pretvoriti u sebe. Sve misli, sav razbor zanijemiše, obamriješe. Samo srca šapću, dozivaju se i cjelivaju u besvjesnom omamnom zagrljaju. Sunce se spuštalo na zapad i kroz velike prozore opraštalo se s njima svojim krvavim suzama. Tiho i nečujno šuljaju se trenuci da ih ne probude iz sna.” “Ima vjerne vječne ljubavi, no samo za odabrane.”

 

Marija Jurić Zagorka, sretan ti rođendan! <3

 

Email this to someoneShare on FacebookPin on Pinterest

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *