5 znakova zbog kojih si seljačina u gradu

  1. Redovito su dežurne primitivčine predstavnici stanara po zgradama. Ne znam točno zbog čega, ali moj wild guess bi bio da im to dođe kao neka utjeha za sve one propale ambicije koje su eventualno imali kroz život. Kad se izbore za tu časnu i moćnu titulu, normalnim stanarima će redovito pokušavati nametnuti svoju volju. Silom ako ne ide milom, ali standardna metoda je tračanjem. Budući da su im gore spomenute ambicije prošlost, fokus im se u potpunosti prebacuje na život stanara, umjesto na život zgrade, pa tako imamo fantastične primjere gradskih idiota bez srama. Najčešće im se, očekivano, pridružuje nekoliko istomišljenika, također dotepenaca sa manirima i životnim navikama sela ili manjeg mjesta. Redovito završe karijeru tužbama, intervenicijom policije ili šamarčinama manje strpljivih stanara koji ne žele da ih bilo tko masakrira i j*** u mozak samo zato što žive u stambenoj zgradi za koju si je predstavnik stanara umislio da je njegova privatna kuća.
  2.  Dežurstva na klupicama, zidićima ili posebno za tu prigodu dovučenim komadima sjedećeg namještaja pred zgradom. Neovisno o dobu dana ili godine, simptom seljačine u gradu je i (pre)često dežuranje ispred ulaza u zgradu. Uglavnom sjede na frekventnom mjestu kad je toplo, a ako je ne daj Bože hladno, onda si izmisle posao poput pometanja ničega ispred zgrade ili pregledavanja vlati travice. Sve i bilo šta-samo da se stvori neki razlog da bi se moglo biti vani. Ne, nije to potreba za svježim zrakom ili dosada. To je potreba koja im je u krvi-vidjeti tko je kome, kada, zašto i koliko dugo. Ukratko nadzorna kamera koja nikad ne spava. Takozvani plot sindrom, vjerujem da je također još jedan od seoskih zaostalih običaja koji se ne može iskorijeniti.
  3.  Dječica od gore navedenih. Općenito, klinci su u najmanju ruku fora. Nisam od onih koji će baš na svako dijete kmečati o tome kak je slaaaatki, ali klinci su uglavnom stvarno fora. Zabavni su, kreativni i kad ih se na vrijeme i pravilno odgaja-zaista nam mogu biti inspiracija. Ipak, vratimo se na početak ovog odlomka i na potomke seljačina koje žive u gradu. Tuga i jad. To su jadna dječica koja su imala nesreću da im roditelji nikad nisu prepoznali razliku između krave koju su prodali da bi doputovali u Zagreb i ostali u njemu, pa žive i odgajaju tu dječicu poput krava. Daj im jest i pit, počisti za njima da narod ne priča da im je mater lijena a otac ne zarađuje dovoljno da se opere veš i to je to. Rastu djeca, dođe 18-ta i evo nam ponosnih oca i matera. Ipak, dok ta ista dječica ne odrastu, oni su doslovno jače opasni za mozak i djecu koje njihovi roditelji pokušavaju odgojiti od najopasnije džungle. Urlaju dok se igraju. Ne vrište, ne smiju se kad im je smješno ili kad su sretni, nego stvaraju zvukove koje pokupe u sinkronizacijama crtića japansko korejskih psihotičnih autora. Da, zbog toga su jeza i zbog toga nisu slatka dječica nego mutanti koji ti se glasaju pod prozorima. Nemaju osjećaj za bilo koga, najmanje za životinju. Udri nogom, razbij i nabij, ako ćaća i mater vide šta se radi, mama će se priglupo smijuljiti jer njoj je to slatko, a ćaća će biti ponosan jer mali nabije ko veliki. Uf ponosa i miline. E, pa nije. Odvratni su, a još odvratniji su im roditelji seljačine koji se nisu uspjeli prilagoditi civilizaciji. Djeca zapravo i nisu kriva. Niti znaju za bolje, niti ih bilo tko korigira da bi postali civilizirani. Ukratko dragi dotepenci, lijepo je kaj ste došli živjeti s nama u grad, ali dajte skulirajte se, zbrojite sve vijuge koje imate u glavama i shvatite da gore spomenuto nije odgoj i da ne radite svojoj djeci dobro ako ih podupirete u tome da budu divlje zvijeri kojima je empatija zakržljala, a kućni odgoj nepoznanica.

13450087_1148208321907311_8874343228294223041_n

  1.  Vezano za sve gore navedeno, neizbježno je a i možda nepotrebno napomenuti da je najvažnije da se potrudiš uklopiti u sredinu u kojoj živiš. Svi se danas sve više prilagođavaju na misao da je prirodno i dobro poštovati različito. Slažem se. Gay, crni, bijeli, zdravi i bolesni-svi u konačnici svoje priče završimo na istom mjestu, a dok smo za života također na istoj planeti ne vidim ništa loše u tome da se prilagodimo jedni drugima. Dakle, ako si došao u grad, kvragu sve-poštuj navike i pristojnost te sredine. Ne možeš očekivati da će se grad prilagoditi tebi i tako je znak br. 4 zapravo ovdje da seljačine u gradu podsjeti na to da je nemoguće očekivati da će se primjerice stambena zgrada i stanari prilagoditi tome da više nemaš svoje dvorište, vrt i kuću u svom lijepom selu u koje lisice nose poštu i samim time nema smisla da se ponašaš kao da živiš sam.
  2. Ideja o “budi dobar sa svima jer ne znaš koga ćeš trebati” mi je najbolji znak od svih 5! Ok, svi smo ponekad u nuždi, nekakvoj frki-maloj ili većoj i treba nam dodatna ruka da nam pomogne. To razumijem i to je ok. Ipak, nije ok da se hvališ kao glupan sa idejom o tome kako je super sa svima biti dobar, samo zato što ćeš možda tog nekog nekad trebati. Dakle, mjesecima jedeš govna uz to što si licemjer pred samim sobom, jer eto-treba biti u čoporu ako ti zatreba baš onaj lik sa drugog kata, jer ima vezu za ovo ili ono, ali ipak ćeš ga čim okrene leđa zapljuvati dok ne čuje?!? Znači seljačina si najveća i to seljačina u gradu, jer u gradu ljudi funkcioniraju u čoporima koji se zovu prijatelji, pa molim lijepo one koji su se pronašli da si taj licemjerni stil zapiknu u dupe i nose ga natrag od kud su došli.

Hejtajte me sad svi koji ste se našli povrijeđeni zbog ovog članka, ali to nije bio smisao. Ne uzrujava me vaše mišljenje sve do trenutka dok se ne pokaže da ste spremni imati obzira i poštovanja prema sredini u koju ste došli živjeti, osobito kad skačete bahato sa magarca na konja.

Predlažem da si nađete uzore u ono malo civilizacije i gradske gospode i samo obratite pažnju na to kako se ponašaju takvi. Znam da je teško, ali upravo zbog toga se i sprdate sa gospodom koju susrećete u gradu. Pobijedite jal i podignite si nivo za svoje dobro, pa će i vama biti ugodnije živjeti u velikim gradovima u koje ste došli upravo zbog boljeg života koji se nije stvorio jer su svi forsirali ponašanje špiljskog čovjeka, nego su se trudili urediti sebe i svoj grad da bi svima život bio ljepši. Dakle, za početak bi bilo dovoljno da se okrenete oko sebe i da npr. zapamtite da nemate samo vi djecu, nemate samo vi goste, nemate samo vi stan u zgradi i ne vozite se samo vi u tramvaju… Ljudi u gradu u koji ste došli žive i dalje u tom gradu, a i prije nego ste vi došli pa poštujte svijet oko sebe i imajte osjećaj da niste sami na svijetu u kojem ste “dobri sa svima jer ćeš ih možda trebati”.

 

Email this to someoneShare on FacebookPin on Pinterest

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *