Oporavak psa nakon infarkta leđne moždine

Kada imate dijagnozu, FCE ili infarkt leđne moždine, postoji šansa da pas neće moći kontolirati pražnjenje. Možda će kakati i piškiti nekontrolirano.

To je prvo o čemu razmislite kad prođe bol i prvi šok. Mi smo imali sreće, Art je to izregulirao u par dana. Nije bilo u savršenom redu kao prije-nije mogao dugo čekati i kad je rekao vau, morali smo trčati van, ali taj period čekanja da izađemo se svakim danom sve više regulirao. Danas, nakon skoro tri mjeseca je s tim sve kao i prije. Dakle, savjetujte se sa svojim vetom o tome. Ja nemam iskustvo iz prve ruke sa kateterima i masažom mjehura, pa ne želim pametovati, ali svakako provjerite youtube. Za to sam sigurna da možete naći upute tamo. U svakom slučaju, to je bitno i obratite na to pažnju.

NE odustajte (ovo ću ponoviti još puno puta), jer Art nije mogao stati na zadnje noge i niti pomaknuti repić, a taj dio se brzo sredio.
Spomenula sam i da je prvih 24 sata jako bitno kod ovih stanja. Vezano uz to, čim je dijagnoza potvrđena krenite sa terapijama.
Možete birati i kombinirati između hidroterapije, akupunkture, lasera, elektroakupunkture… Hidroterapiju će vam preporučiti svaki vet. Mi smo bili uvjereni da ćemo krenuti sa hidroterapijom, ali budući da je prva preporuka bila na Veterinarskom fakultetu, a s njima smo imali iskustvo o kojem ne volim ni pričati, (ali sam spomenula ovdje), mi smo počeli sa akupunkturom. Kasnije je zahladilo i nešto mi je govorilo da nam to ne treba, jer po nekoj mojoj logici voda olakšava kretanje da bi se pas kretao, a mi smo se kretali maksimalno, odnosno koliko je to on mogao.


Art ionako prvih 10-ak dana nije mogao mahnuti ni repićem i akupunktura je bila odlična stvar za početak. Naravno, svaki dan po 1 sat. Ostatak dana je odmor, premium papica, Neurobion, alfa lipoinska kiselina. Maksimalno smanjen stres za psa. Ako se pokaka doma, izbjegnite svaku reakciju, ohrabrite ga i pokažite mu da razumijete. Mislim da je ovo suvišno, jer ako zaista voliš svog psa-to je nepotrebno. Ovo je za svaki slučaj da se podsjetite da ne gubite nit, jer koliko god je vama teško (a biti će itekako teško sve to gledati), nema smisla da pucate na živce jer to ne pomaže. Sada, tri mjeseca nakon svega, mogu tvrditi da pas itekako zna da to nije u redu, iako je pustio mine i po doma i po autu više puta dok nije bio sav svoj po tom pitanju. 🙂
Dakle, prvih 10 tretmana akupunktura-to je prema našem iskustvu bila dobra odluka. Bitno je napomenuti da smo se mi prvi put susreli sa akupunkturom i nismo se predali tome u potpunosti kao čudu zbog kojeg će se Art oporaviti.

Ipak, čini se da je čudo, jer ono kaj je sigurno je da vam mogu jamčiti da je svaki put (a odradili smo više od 20 tretmana) od visoke uznemirenosti jer nanjuši veterinarsku kliniku, Art 10-ak minuta nakon kaj mu je dr. Alma popikala iglice, bio u stanju nirvane.
Meni dovoljno. Dodatno smo čitali o akupunkturi i ukratko-preporučam.
Ne vjerujem ipak, da je to sve. Uz gore spomenuto smanjenje stresa, puno odmora, premium hranu, dodatke prehrani i njegu u punom smislu riječi, vjerujem da je iznimno bitno da svaki trenutak provodite uz psa i trenkate sa njim. Nježno i pažljivo, naravno. Ručnik, plahta, tkanina smotana i provučena ispod trbuha i hodanje. Nosiljke možete sami sašiti, pregledajte ih na eBayu, Amazonu ili pronađite Pasos pomagala za pse. Opet napomena da promatrate svog psa; kad se umori dajte mu odmora, ali ne baš odmah. Osobito ako je i prije bio kauč tip-onda ga motivirajte hranom, igračkama…. Art je inače temperamentan i živahan oduvijek i zauvijek, pa s tim nije bilo problema. Nije ni kastriran pa je travica uvijek motivacija za dalje, jer po travici uvijek ima nekih novih mirisa. 🙂


Ako je pasonja demotiviran, opet ne odustajte i u tom slučaju malo, ali samo malo budite nemilosrdni. Ne popuštajte mu i ne dajte mu da samo leži, jer mu radite štetu. Postoje velike šanse da razvije dekubitus i slično, a to ne treba ni njemu ni vama. Kad smo kod ležanja, ne zaboravite da je vrijeme i da osigurate stan. To znači da podovi moraju imati tepihe, tepisone, staze ili bilo kaj slično, tako da od prvog dana ne postoji šansa za proklizavanje kad stane na noge. Osim kaj je opasno za njega, ne želite mu nabiti dodatni strah od hodanja jer je nesiguran.
Kada ste proveli neko vrijeme u pokušajima hodanja (bez obzira na to kaj se hodanje svodi na nošenje guze u nosiljki), slijedi runda odmora, papanje, vodica… Ne preskačite pasivne vježbice. Pitajte veta da vam pokaže kako da radite vježbe a da mu ne naudite pogrešnim pokretima. Istezanje. Ako stvarno želite da se pas oporavi, zamislite da imate ozlijeđenog sportaša. Prijeko mu je potrebna rehabilitacija i ponašajte se u skladu s tim. Hrabrite ga i hvalite za svaki korak koji napravi. Škakljajte i šapice ponekad! Trzanje nije svjestan pokret, ali budući da ja nisam dr. vet, slobodna sam umisliti da je i to pokret, a logika mi je rekla da je svaki pokret dobar.
Nigdje nećete naići na informaciju koliko dugo će se pas oporavljati, ali ono kaj znam iz iskustva je da mu morate dati vremena koliko mu treba. Art je lijevu nogu oporavljao brzo. Napredak se vidio doslovno iz dana u dan, a desna je i sad još malo nesigurna, iako se napredak vidi redovito. Zaboravite na scenarij čudesnog dizanja i hodanja. Napredak se odnosi na pomicanje noge, pa oslanjanje na nju, ali podvijanje prstića, povlačenje šape po podu, padanje kad se osloni, gadni zvukovi udaranja guze po podu…Vaše je da pazite da se ne ozlijedi dodatno, ali ne morate biti paranoični poput mene i možete se opustiti jer iako tako djeluje-pas bez obzira na stanje nije od stakla. Mi smo pazili da nema naglih pokreta, da se ne rastegne u neprirodan položaj i da se ne udari u komad namještaja kad zatetura.


Iako vježbate svaki dan, računajte milimetre kao napredak u smislu oporavka, ali budite svjesni činjenice da je to oporavak i da u usporedbi sa prijašnjim aktivnostima to nije ništa. Rezultat će biti vidljiv, ali mišići će vjerojatno atrofirati još neko vrijeme.

Što više radite vježbe i krećete se s njim-tim bolje, jer će te usporiti upravo taj dio, a to je posebno važno za dan kada napravi prvi korak. Što ste više mišića sačuvali, manje će vući šapice po podu.
Kad primjetite da je pas počeo raditi prve korake, razmislite o tome da nabavite anti-knuckling device. To je guma koja se montira kao oprsnica i ukratko pomaže psu da ne vuče nogu. Mi smo improvizirali i napravili sami. Ako se odlučite raditi sami, imajte na umu da gumu treba vezati dovoljno čvrsto da uspije potegnuti šapu od poda, ali da ju ne diže od poda kad ne treba.
Ne razmišljajte o tome-to je super stvar i osim toga što mu pomaže da ne ozlijedi šapu dok ju vuče po podu, uvjerena sam da mu vraća osjećaj za hodanje i spriječava podvlačenje noge pod tijelo. To je vrlo bitno, a idealno je da ga pustite da hoda po doma sa tim što je više moguće. Obratite pažnju i na donji dio kod prstića-podstavite mekanu tkaninu ili vatu da mu guma ne ozlijedi prste.
Lopta je isto dobra ako su u pitanju zadnje noge. Postavite psa tako da mu je jedan dio težine na lopti, a ostalo na podu. Tako će moći jačati zadnje šape. Ako imate psa koji se voli natezati, možete se nježno natezati s njim. Bitno je da ga držite dovoljno čvrsto u toj igri, tako da mu zadnje noge balansiraju kao da radi neku vrstu polu čučnja. Mi smo radili ovo drugo i pokazalo se kao jako korisno za čuvanje i održavanje mišićne mase.
Potrudite se i nabavite svakako samoljepivi elastični zavoj. Puno toga. Idealan je za omotavanje šape za van, pogotovo dok ne naučite koliko treba zategnuti gumu i dok pas ne ulovi rutinu sa hodanjem uz pomagalo. Jedan jedini potez po betonu ili gruboj podlozi napraviti će mu ranu na šapi i vjerojatno oštetiti nokte.

Guma je period koji će trajati neko vrijeme. Kao što psu stvorite naviku da nosi ogrlicu, tako će te imati naviku da pas hoda sa gumom. To je jedino na što ga smijete naučiti tijekom rehabilitacije. Nosiljka ili neka ostala pomagala su ugodna da se pas navikne na njih, ali to nema smisla, jer će te tako produljiti vrijeme oporavka, odnosno kasnije će se odlučiti da se izbori za svoju ravnotežu. Također, manje će koristiti mišiće, a oni rapidno propadaju kod pasa.
Što god radili i koliko god vama izgledalo bez uspjeha-ne odustajte, budite strpljivi i uporni i pokažite slobodno svu onu ljubav koju je pas zaslužio u punom sjaju. Možda još niste sigurni u to, ali to liječi. Kad se pas oporavi, biti će vam jasno da je osim svega navedenog u oporavku itekako veliki dio odradila ljubav. Ista ona čista, bezuvjetna ljubav koju je vama pas pokazivao iz dana u dan…


Mislim da sam vam napisala sve čega sam se mogla sjetiti.

Vrlo korisna FB stranica koju možete pratiti kada ulovite vremena je ovdje.

Ako ima pitanja, komentirajte, pišite, nađite me. S veseljem ću pomoći ako mogu. Sretno!!! <3

Email this to someoneShare on FacebookPin on Pinterest

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *